PEŠAČKE STAZE STARE PLANINE - TREKOVI

Babin zub - Midžor - Babin zub (15,5km)

Ukupna dužina treka: 15,5 km
Ukupan savladani uspon: 750 m
Najniža tačka treka: 1.540 m
Najviša tačka treka: 2.168 m
Kondiciona težina treka: 6/10

Tehnička težina treka: 4/10

Trek počinje od Planinarskog doma Babin zub i penje se na Midžor - najviši vrh centralne Srbije. Osim stotinak metara pred Žarkovom čukom i 50-ak metara pod samim vrhom (single trail), sve vreme je moguće voziti, mada je na momente naporno. Izuzetno lep trek sa koga se pruža veličanstven pogled nebrojeno puta. Preporučujemo vožnju u jutarnjim satima tokom letnjih meseci zbog najpovoljnijih vremenskih uslova. Spust je tehnički mnogo manje zahtevan nego što bi pomislili prilikom uspona.

Planinarski dom Pirot - Dojkinci - Piljski vodopad - Topli Do - Babin Zub (67km)

Dužina trase: 67 km
Ukupni uspon: 2.500 m
Najniža tačka: 670 m
Najviša tačka: 1.700 m
Kondiciona težina: 7/10
Tehnička težina: 5/10

Trek počinje od planinarskog doma kod Pirotskog skijališta. Nakon zanimljivog spusto do Visočke Ržane i par skrivenih manjih vodopada, put se blago penje ka Dojkincima. Na 18-om km je Jelovičko vrelo. Put se od vrela dalje blago penje ka Dojkincima nakon kojih prestaje asfalt i počinje solidni makadam. Put prati Dojkinačku reku/Visočicu uzvodno i pruža pogled na mnoštvo vodopada. Rečno korito je od crvenog kamena (peščar ili granit?) i na par mesta pruža lepe prilike za predah. Na par mesta je reka odnela mostiće i bicikli se moraju preneti, što nije problem u leto kada je voda niža. Od 34-og km put se sužava i prilično je zarastao, ali uspon i dalje nije oštar i može da se vozi. Na 37-om km se trek odvaja levo i tu je reka nanela veliko kamenje, te vožnja nije moguća nekih 30-ak metara, već se bicikl mora preneti/pregurati. Narednih 2,5 km uspon je veoma oštar a put veoma loš, pa je vožnja moguća samo uz izuzetan napor onih u boljoj spremi. Nakon te teže deonice izlazi se na Krvave bare i prevoj na 1700 mnv, odakle se pruža prelep pogled. Od prevoja sledi spust znatno kvalitetnijim putem ka Piljskom vodopadu. Put je bolji i sa spusta se u par navrata otvara lep pogled, ali prekoputa često teče voda, čak i sredinom jula. Od Toplog Dola sledi uspon na Babin Zub koji je na momente jako oštar, a put povremeno prilično loš. Trek je prilično fizički, a na momente i tehnički zahtevan, a zbog množine stvari uz put koje treba obići, preporučujem polazak u ranim jutarnjim časovima.

STARA PLANINA Jelovica – Široka Luka – vrh Kopren (16 km)

Ukupna dužina: 16 km
Ukupan savladani uspon: 1.190 m
Najniža tačka treka: 790 m
Najviša tačka treka: 1.960 m
Kondiciona težina treka: 6/10
Tehnička težina treka: 6/10

Selo Jelovica se nalazi u podnožju Stare planine i na istoimenoj reci. Ovom selu možete pristupiti od Pirota preko planine Vidlič, mesta Visočka Ržana i Vrelo. Od Pirota je udaljeno 30-tak km i do njega vodi asfaltni put. U Jelovici se može potražiti privatni smeštaj. Prvi deo ovog treka vodi od Jelovice do Široke Luke, prateći Jelovičku reku, prvo lošim asfaltnim, a zatim makadamskim putem u ukupnoj dužini od oko 6 km. U Širokoj Luci je smeštena velika šumska kuća JP ,,Srbijašume,, pored koje je livada pogodna za kampovanje. Dalje se nastavlja šumskim putem, takođe uz Jelovičku reku, koji postaje uži. Nakon pređenih oko 4 km je raskrsnica puteva, čiji levi krak vodi prema mestu Ponor i Šošina Vunija, a naš put nastavlja i dalje pravo uz Jelovičku reku. Nakon nekoliko stotina metara put prelazi u usku stazu i nestaje u momentu kada slapove potoka smenjuju vodopadi visoki i po više metara. Izlaskom iz šume, teren postaje stenovitiji.  Nastavlja se pratiti Dabidžin potok. Na njemu se zatiču 2 donja Koprenska vodopada 10-15 metara visine. Visoko iznad njih, uglavljen u strme strane, levo od vrha Kopren  je Koprenski vodopad, zvanično najviši vodopad u Srbiji. Nekoliko njegovih kaskada imaju ukupnu visinu od 103 metra. Ono po čemu je karakterističan ovaj vodopad je i to da je to i vodopad na najvećoj nadmorskoj visini u Srbiji. Desno od vodopada, na ovom području gde ne postoje staze, treba se kretati između planinskih kleka, strmo prema vrhu. Uspon postaje sve blaži i na kraju se završava na pašnjačkoj zaravni pored srpsko-bugarske granične linije, koju označava brojno granično kamenje. Njom se stiže do samog vrha Kopren (1960 m.n.v.).

STARA PLANINA Vodopad 3 kladenca – vrh Kopren – vodopadi na Dabidžinom potoku (5,3 km)

Dužina trase: 5,3 km
Ukupan uspon: 540 m
Najniža tačka: 1.673 m
Najviša tačka: 1.963 m
Kondiciona težina: 4/10
Tehnička težina: 5/10

Do vodopada "3 kladenca" se stiže od sela Dojkinci, udaljenog oko 15 km uz Dojkinačku reku kroz područje zvano Arbinje. Na ovom sajtu već postoji trek za stazu koja vodi od Dojkinaca do ovog vodopada. Od njega nastaviti levom obalom i postepeno se udaljavati od potoka dok se ne podiđe ispod kleka. Uočljiv je prolaz između njih i dalje uskim čistinama do izvorišta Dojkinačke reke i 3 kladenca. Zadržavajući isti pravac sa blagim skretanjem prema državnoj granici će nas lišiti problema oko probijanja kroz kleku. Ova staza nas ubrzo dovodi do vrha Kopren (1.963 m.n.v.). Prelazeći plato Koprena, počinje spuštanje prema slivu reke Jelovice. Prva uskai strma dolina koja se ugleda sa desne strane pripada vodotoku Dabidžinog potoka. Donji vodopad ima jednu kaskadu i njegova visina je oko 37 metara. Stotinak metara Iznad je drugi vodopad koji se sastoji od 4-5 kaskada ukupne visine preko 50 metara i čija se donja tačka nalazi na visini od 1.729 m.n.v. Uz malo umešnosti izaći pored vodopada na ravan, gde je i izvorište Dabidžinog potoka.

Vodopadi Arbinja (29 km)

Dužina trase – 29 (14,5×2) km
Ukupni uspon – 760 m
Najniža tačka – 890 m
Najviša tačka – 1650 m
Kondiciona težina – 6/10
Tehnička težina – 3/10

Stara planina je najbogatija vodopadima u Srbiji i na mnogim njenim rekama postoje ovi prirodni dragulji. Gornji deo doline Dojkinačke reke, poznatiji kao Arbinje, po mišljenju svih koji su ovaj predeo posetili bez konkurencije predstavlja najlepšu rečnu dolinu u Srbiji. A Arbinje itekako ima svoje vodopade, čak četiri veća, i nebrojeno manjih. Ovaj trek će Vas, sa polazištem od planinarskog doma u Dojkincima, provesti duž Arbinja, uz obilazak sva četiri vodopada, pružajući vam priliku da uživate u lepoti ovog jedinstvenog kamenog rečnog korita izvajanog u crvenom peščaru.

Jedan od ovih vodopada, koji smo nazvali Koprenski, predstavljamo premijerno - vrlo malo ljudi uopšte zna gde se nalazi. On drži rekord kao vodopad na najvećoj nadomorskoj visini u Srbiji, sa podnožjem koje se nalazi na čak 1.650 m.n.v., oko kilometar severno od Tri Kladenca, izvorišta Dojkinačke reke na visoravni Koprena. Koprenski vodopad je ujedno i krajnja tačka samog treka (ako imate vremena i snage od njega možete produžiti uspon ka Tri Čuke ili Koprenu, ali putevi ka ovim vrhovima su urasli u gustu kleku i vrlo naporni).

Trasa započinje na logičnom mestu - od planinarskog doma u Dojkincima, do koga vodi asfaltni put (asfalt je obnovljen 2010. godine, tako da je sada sve do doma besprekornog kvaliteta). S obzirom da od doma do Koprenskog vodopada kroz Arbinje ima skoro 15 km u jednom smeru, ovo spada u ambicioznije dnevne ture. Trasu možete znatno da olakšate ako raspolažete terenskim vozilom, jer se makadamskim putem od planinarskog doma uz Dojkinačku reku može uznapredovati još 9 km, do prvog srušenog mosta u Arbinju (leta 2008. godine nezapamćeno nevreme odnelo je tri betonska mosta u Arbinju i znatno oštetilo put na više mesta). U Arbinju avgusta 2010. obnova mostova je bila u toku, tako da u leto 2011. već treba računati da će ovaj put ponovo biti u funkciji, što će Vam omogućiti da terenskim vozilom priđete i na manje od 2 km od Koprenskog vodopada.

Ali, šteta je kroz Arbinje ići motorizovano, jer ćete tako iskusiti tek zanemarljiv delić lepote ovog jedinstvenog prostora, koji zbog osobenosti svoje flore i faune i ambijentalne specifičnosti uživa status rezervata prirode prve kategorije. Prava mera je prevesti se do Skripčanove česme, tamo ugasiti motor, a zatim krenuti otvorenih čula uzvodno, lagano gazeći i često se spuštajući u korito reke.

Prvi od vodopada Arbinja na koji nailazite nalazi se pre Skripčanove česme, na samo 4,5 km od doma u Dojkincima - Trupavac, ili kako ga čak i češće zovu, Tupavac. Bez koordinata u GPS-u njega lako možete promašiti, jer se sa puta ne vidi, iako je udaljen tek pedesetak metara; zaklanja ga gusto rastinje koje okružuje pritoku Međudolski dol na kojoj se vodopad nalazi. Ka njemu se odvajate na mestu gde put pravi oštru krivinu, i da biste došli do vodopada treba preći Dojkinačku reku. Na tom mestu reka je široka i jaka i moraćete da je pregazite (ili da odete kilometar uzvodno gde ćete naići na pešački mostić) - izuvanje ili sandale za vodu, odlučite sami.

Drugi vodopad, koji se najčešće naziva Arbinjski vodopad, nalazi se oko kilometar uzvodno od Skripčanove česme, na mestu gde se s leve strane puta nalazi gust četinarski šumarak sa zapuštenom belom kućom, a s desne strane puta ograđena livada. Preskočite ogradu, provucite se kroz gustiš pored reke, a huk vodopada (kao i GPS) će vas već odvesti tamo gde treba.

Treći vodopad nema ime, a nalazi se duboko unutar gigantske skulpture rečnog korita u Arbinju, na mestu gde se (takođe bezimena) pritoka uliva u Dojkinačku reku. Naziva se Jarišor, po vrhu koji se nalazi iznad vodopada i sa koga potok koji ga tvori dotiče.
Koprenski vodopad takođe niko od meštana sela Dojkinci, nije nazvao nekim određenim imenom, iako je on lokalnim beračima borovnica dobro poznat. Naziva se Koprenski iz jednostavnog razloga - nalazi se visoko na zapadnim padinama vrha Koprena, vrlo blizu izvorišta Dojkinačke reke. Najkomforniji način da do njega stignete jeste praćenje staze iz priloženog treka, ali stići ćete do njega i ako budete, s kamena na kamen, dosledno pratili tok reke. Da li vam je lakše da balansirate na nestabilnom kamenju ili da idete kroz povremeno visoku travu u koju je zarastao put - odlučite sami. Ako se opredelite za trasu koju ste ovde dobili, poslednjih par stotina metara do vodopada treba prvo blago, a zatim malo oštrije da se spustite. Oprez u završnici!
Sigurni smo da će Vas Arbinje očarati svojom lepotom i da ćete poželeti da negde u njegovim skutima zabodete šator i provedete duže vreme, kao što smo mi učinili leta 2021. Srećan trek i kampovanje!

Toplodolski vodopadi (23 km)

Dužina trase – 23 km
Ukupni uspon – 750 m
Najniža tačka – 750 m
Najviša tačka – 1150 m
Kondiciona težina – 3/10
Tehnička težina – 4/10

Ako nešto na Staroj planini ostavlja jak utisak na posetioca, to su svakako njene moćne reke, koje uglavnom teku kroz monumentalno izvajana korita od crvenog peščara. I upravo te reke, koje huče i nose ogromne količine vode čak i u najsušnijim periodima tokom leta, formiraju brojne vodopade, ili kako to meštani zovu - skokove - kakvi po veličini i brojnosti ne postoje u drugim delovima Srbije.

Verovatno ste čuli za Piljske vodopade, Trupavac, vodopad na Dojkinačkoj reci u Arbinju, Bigar, a možda ste čuli i za Čunguljski i Krmoljski, ali Vam niko nije objasnio kako do njih da dođete. U ovom treku ćemo se pozabaviti onim vodopadima koji se nalaze u slivu Toplodolske reke, tačnije na pritokama Javorske reke uzvodno od sela Topli Dol. Trudili smo se da od toga napravimo jednu logičnu celodnevnu šetnju, spojivši sve ono što se realno može kompletirati za jedan dan.

Priloženi trek pruža brojne mogućnosti za modifikacije; na primer, možete ga značajno skratiti (za preko 3 km dužine i jedan popriličan uspon) tako što biste odustali od posete donjem Piljskom vodopadu. Ukoliko, pak, imate mogućnost da njen obilazak kombinujete korišćenjem terenskog vozila, ova celodnevna šetnja lako se može pretvoriti i u poludnevnu uz znatno manji fizički napor, jer se prvih 6 km puta uz Javorsku reku, kao i 2/3 uspona ka donjem Piljskom vodopadu, može prevaliti i motorizovano (praktično Vam od 23km ostavljajući samo 9km za hodanje). Tačka do koje se može stići terencem označena je na mapi kao „Parking“.

Oba Piljska vodopada nalaze se na potoku Lisevski dol koji se sliva sa atraktivnog stenovitog vrha Pilj, a međusobno ih deli oko 200 m.n.v. Međutim, prilaz do ova dva vodopada je različit. Put ka gornjem Piljskom vodopadu nije ucrtan u trek, jer on predstavlja preveliko skretanje u odnosu na trasu koja vodi ka ostalim vodopadima i logičnije je posetiti ga usput kad krenete putem ka Krvavim barama i Bratkovoj strani. Dakle, biće to u sastavu nekog od narednih trekova (verovatnije biciklističkog nego pešačkog, jer su u pitanju enormna rastojanja). S druge strane, preseći direktno uzbrdo od donjeg ka gornjem Piljskom vodopadu je vrlo, vrlo teško, prvo zbog toga što treba pronaći adekvatan prolaz pored stenovitih odseka koji okružuju sam vodopad, staza ne postoji, a vegetacija je na momente prilično gusta i teško prohodna. Možete pokušati, ali uz oprez i imajući u vidu da će Vam to probijanje oduzeti previše vremena, tako da ćete verovatno morati da odustanete od posete ostalim vodopadima iz ovog treka.

Ako se, prema preporuci, opredelite za posetu samo donjem Piljskom vodopadu, prvi kilometar od odvajanja sa glavnog puta dolinom Javorske reke lagano penje širokim šumskim putem, da biste se, tek na mestu gde put prelazi preko potoka, počeli probijati uz potok ka vodopadu. Možete i da nastavite putem uzbrdo još par krivina i da od velikog proširenja gde najčešće ima isečenih drva spremnih za transport pođete lagano naniže, prvo kroz šumu, a zatim preko livada ka koritu Lisevskog dola; time štedite par stotina metara probijanja po slabo prohodnom terenu uz potok (u trek su ucrtane obe varijante, jedna u odlasku druga u povratku).

Prateći dalje uzvodno Javorsku reku, na oko 6 km udaljenosti od Toplog Dola stižete do ušća Studeničke reke u nju, a nedugo zatim dolazite i do drvenog mostića preko Studeničke reke. Možete ići tuda, a možete i skretanjem preko livade dole levo pola kilometra ranije prekratiti put. Za koju god varijantu da se odlučite, ovo je mesto gde polazite u završnu pešačku potragu za najudaljenijim vodopadima, Čunguljskim, Krmoljskim i Kurtulskim, krećući se lepom pešačkom stazom dalje uz Javorsku reku. Ova staza je uglavnom široka i dobro utabana i nećete imati većih problema sa provlačenjem kroz rastinje, jedino što ćete na par mesta silaziti u samo korito Javorske reke i prelaziti preko crvenih pločastih stena, što daje dodatnu draž i čini doživljaj još živopisnijim.

Prvo stižete do mesta gde se odvaja stazica uz Krmoljski dol (označeno u GPX fajlu kao tačka KRMOLJ STAZA), čemu prethodi gaženje samog potoka. Staza malo zaobilazi početni deo Krmoljskog dola i kreće se par desetina metara iznad korita, kako bi zaobišla minijaturni kanjončić na čijem kraju se nalazi Krmoljski vodopad. Skrenuvši blago sa staze, vodopad možete videti odozgo. Staza je mestimično urasla u trnje, ali bismo Vam savetovali da uložite napor da se držite treka, jer je većim delom prohodna i svakako predstavlja najbolji način da prođete do glavne atrakcije, vodopada na potoku Kurtulski dol, pritoci Krmoljskog dola. Odlična staza Vas dovodi do iznad vodopada, a ukoliko želite da mu priđete odozdo moraćete da improvizujete preskačući potok od mesta gde se spajaju Kurtulski i Krmoljski dol, i vrlo verovatno gazeći kroz vodu u poslednjih nekoliko desetina metara (svakako nije za hladniji deo godine).

Vrativši se do staze uz Javorsku reku, četiristotinak metara kasnije stižete i do Čunguljskog dola, na čijem ćete samom ušću u Javorsku reku videti atraktivan manji vodopad, koji ima takav pad vode da u donjem delu pravi mali vodoskok. U karti je nazvan „Mali Čunguljski“. Idući uzvodno, prateći Čunguljski dol, krećete se kroz šumu, prošavši nekoliko manjih slapova, da biste nekih 400 metara kasnije stigli pred impozantan kameni zid, nadaleko poznati Čunguljski skok. Nećemo licitirati sa visinama, jer je to odokativno jako teško odrediti, a za nekoliko vodopada lokalpatriotski nastrojeni pojedinci tvrde da su „najviši u Srbiji“. Mislim da Čunguljski skok ipak nije viši ni od donjeg ni od gornjeg Piljskog vodopada, ali svakako predstavlja jedan od viših i impresivnijih vodopada u Srbiji, za koji vredi potezati čak 9 km od Toplog Dola kako biste ga videli uživo.

Pritoke Javorske reke sigurno kriju još dosta atraktivnih slapova, tako da, ukoliko raspolažete sa više vremena, ušće Studeničke u Javorsku reku je idealan prostor da postavite kamp iz koga biste natenane istraživali okolinu.

Prilaz i smeštaj:

Do Toplog Dola se najlakše stiže asfaltnim putem dugim 18 km od Temske, na putu Pirot - Knjaževac. Redovne linije javnog prevoza nema, ali se putničkim automobilom, kombijem, pa i velikim autobusom može se lako proći.

Na žalost, u samom Toplom Dolu ne postoji organizovan smeštaj (možete da pokušate da se dogovorite sa meštanima oko privatnog smeštaja), a jedini objekat koji bi se mogao koristiti za prenoćište jeste nekadašnji učiteljski stan preko puta davno napuštene i ruinirane seoske škole (prilično neuslovan, nema kupatila, a greje se na jednu peć bubnjaru za koju vi morate da obezbedite drva). Međutim, ko drži ključ od ove kuće veliko je pitanje - nekih godina je to poslovođa jedine prodavnice u selu, dok je nekada on u isključivoj nadležnosti lovačkih društava iz Pirota.

Komforan smeštaj u relativnoj blizini Toplog Dola može se dobiti na Babinom Zubu, gde postoje planinarski dom i hotel. Kažemo, relativna blizina, jer, iako je udaljenost šumskim putem samo 10 km, on nije savladiv za putničke automobile, autobuse i kombije (trebaće vam terensko vozilo). Asfaltom, preko Kalne i Temske, od Babinog Zuba do Toplog Dola ima 70 km.

Zbog svega toga, tokom leta toplo preporučujemo kampovanje na nekom od brojnih lepih mesta na potezu od Temske do izvorišta Javorske reke, duž Temštice i Toplodolske reke, jer ih ima napretek.

Izvor: stazeibogaze.info, 2021. godine.

PEŠAČKE STAZE PLANINE STOLOVI - TREKOVI

STOLOVI Maglič-Kamarište-Maglič (16km)

Ukupna dužina treka: 16 km
Ukupan savladani uspon: 1.330 m
Najniža tačka treka: 260 m
Najviša tačka treka: 1.375 m
Kondiciona težina treka: 5/10
Tehnička težina treka: 4/10
Voda: 1 izvor

Staza počinje na Ibarskoj magistrali ispod samog Magliča kod kafane. Posle prelaska improvizovanom skelom preko Ibra, penjemo se do samog utvrđenja. Od utvrđenja pa do samog vrha Stolova idemo grebenom jakim konstantnim usponom. U jednom svom kratkom delu potrebno je koristiti i ruke da bi se bezbedno savladala staza, ali ništa strašno. Staza je delimično obeležena u drugoj polovini uspona. Sa vrha se spuštamo kroz šumarak do susednog grebena kojim se spuštamo nazad. Voditi računa pri silasku jer je čini mi se teži neko uspon. Teren je teži, ima dosta klizave trave. Staza sve vreme dopušta poglede na sve strane a naročito na Ibarsku klisuru i na Maglič iz ptičije perspektive. Na stazi nema hladovine i ima samo jedan izvor vode.