PRVA POMOĆ U PRIRODI

Povrede tokom pešačenja su retke. Dok pešačite nećete se teže povrediti, ali kada planinarite po težim terenima ili jednostavno niste skoncentrisani, može doći do povreda koje vam mogu dan učiniti neugodnim. Uvek se treba dobro pripremiti tako da budete spremni da pomognete sebi ili nekom drugom.

Ako se član vaše grupe povredi, morate imati na umu 3 osnovne stvari, koje idu sledećim prioritetom:

1. Ostanite živi - pomozite sebi ili drugima koliko je to moguće. Ako ne znate kako da pomognete ili ne možete, onda može doći do težih povreda.
2. Stabilizujte povrede - zaustavite povredu kako ne bi dalje štetila povređenom (npr: zaustaviti krvarenje).
3. Početak oporavka - pobrinite se da povređenom bude bolje. Povredu stabilizujte koliko god je moguće.

Uvek morate paziti na sebe, a tek onda pazite na ostale članove grupe. Ako tako bude razmišljao svaki član grupe, onda će manje dolaziti do povreda. Pokušajte ostati "hladne glave" i slediti ova 3. koraka.

Prevencija

Puno je lakše (ne)pružiti prvu pomoć tako što ćete sprečiti povredu. Najveći problem za planinare predstavlja okolina, vreme ili loša priprema. Pobrinite se da svako u vašoj grupi bude informisan i sposoban da učini ono što se od njega traži. Sigurno će doći do komplikacija ako početnik ide na teže ili duže planinarenje. Pobrinite se da imate dovoljno hrane i vode, potrebne odeće, itd. Svaki član grupe bi trebao da ima svoju prvu pomoć ili da jedan član grupe nosi jednu kompletnu prvu pomoć. Na internetu možete pronaći stranice koje govore o planinarenju na većoj nadmorskoj visini, po toplijem/hladnijem vremenu, itd. Takve stranice vam mogu koristiti i trebalo bi da ih pročitate, kako bi se informisali o otrovnim biljkama, opasnim životinjama, bubama i drugim mogućim opasnostima.

Prva pomoć za planinare

Ovaj kratki kurs prve pomoći obuhvata osnove održavanja života (BLS), uz vežbe na modelu (spoljna masaža srca i veštačko disanje), zbrinjavanje krvarenja, sigurno zbrinjavanje rana, osnove imobilizacije komercijalno dostupnim i improvizovanim sredstvima, te prepoznavanje i osnove prve pomoći kod nekih oboljenja na koje planinar/penjač može da naiđe. Takođe, rećićemo nešto i o zbrinjavanju povređenog nakon ugriza buba ili životinja.

Prva pomoć

Svaki planinar, nezavisno od vođe akcije, sa sobom treba da ima malu priručnu apoteku, jer se nikad ne zna u kakvoj se situaciji možete naći. Takođe, poželjno je znati i osnovne principe pružanja prve pomoći u nekim karakterističnim situacijama za okruženje u kome se nalazite.

Apoteka u rancu - lična apoteka

Osnovni pribor:

Za previjanje - gaza, zavoj (5×5, 8×5, 12×5cm), flaster - za fiksiranje gaze ili zavoja, hanzaplast - za pokrivanje žuljeva i manjih povreda kože.

Za dezinfekciju i povrede: alkohol, hidrogen 3%, jod, Bivacin (sprej ili prašak).

Rezervni pribor:

Makazice, pinceta. vitamini - Be kompleksa, vitamin C, oligovit, masti: sinopen mast, tablete protiv proliva - lineks, loperamid, kreme za sunčanje, masti hepalpan, sinedol, anibiotici...

Visinska bolest

Javlja se u planinama iznad 3.000 metara. Simptomi: glavobolja, vrtoglavica, lupanje srca, malaksalost, povraćanje, razdražljivost.

Prekinuti uspon i vratiti obolelog do visine na kojima se znaci gube, do baznog logora i ne ostavljati ga samog.

Preventiva: odlična fizička kondicija i aklimatizacija (postepeno savlađivanje visine po danima).

Sunčanica

Znaci su: glavobolja, nesvestica, crvenilost lica, povraćanje, povišena temperatura, pa čak i gubitak svesti. Obolelog preneti u hladovinu, postaviti na visoko uzglavlje i raskomotiti odeću. Na glavu stavljati hladne obloge i davati mu da pije mnogo tečnosti. Preventiva: nošenje kape!

Rane

Ne smeju se dirati prstima i ispirati bilo kakvom tečnošću. Čiste se sterilnom gazom od zemlje, kamenčića…, pokrivaju sterilnom gazom i previjaju zavojem.

Krvarenja

Manje rane ne dirati prstima niti ispirati. Sterilnom gazom ih očistiti od prljavštine, pokriti gazom i previti zavojem. U slučaju obilnijeg krvarenja načiniti jastuče od gaze ili kompresivnog zavoja i čvrsto pritisnuti preko već postavljene gaze. Ako rana i dalje krvari ne skidati postojeći zavoj, već preko njega staviti još jedan kompresivni i jače stegnuti.

Krpelj

Napada meke delove tela. Nakon akcije, posebno u periodu maj - septembar, obavezno pregledati telo, prvenstveno noge. Ako se pronađe, ne paliti ga, ne polivati acetonom, petrolejem…, da ne bi povratio u naše telo i preneo nam moguću zarazu. Skinuti ga pincetom, okrećući ga u bilo kom smeru i dezinfikovati ranu. Izvadili ga ili ne, obratite se lekaru. Preventiva: izbegavati kratke šorceve i pantalone kroz visoku travu, i nošenje belih (svetlije boje) pantalona i čarapa.

Ujed zmije

U narodu postoji opše verovanje da je zmija izuzetno opasna po čoveka i da ih treba uništavati i ubijati. Ovo verovanje proističe iz nepoznavanja. Zmija je izuzetno korisna životinja i u lancu ishrane ima izuzetno važno mesto.

U našim krajevima postoje dve vrste otrovnica i to su šarka i poskok. Prepoznatljive su po trouglastoj glavi, šari na leđima (Šarka) i rogu na samom vrhu glave (Poskok). Dostižu dužinu do 90 santimetara. Zmije se klone čoveka i ne napadaju ga ukoliko su ugrožene, odnosno ukoliko se stane na nju (u predelu noge) ili ako se ruka pri penjanju u potrazi za osloncem isturi iznad ravni očiju. Nalaze se na visinama do 2.000 metara, retko iznad. Ukoliko dođe do ujeda povređenom ne dozvoliti nikakvo kretanje, ukoliko je moguće iscediti ranu i isprati hipermanganom. Ne davati protivotrov (serum). Podvezati ekstremitet iznad mesta ujeda. Povez na petnaestak minuta premeštati naviše. Ranu ne spaljivati, ne seći, niti isisavati. Potražiti što pre ambulantu. Povređeni ne sme trčati niti se zamarati, da ne dođe do ubrzane cirkulacije, koja raznosi otrov po organizmu. Preventiva: pažljivo hodati po predelima gde se zna da ima zmija ili po jako osunčanim kamenim pločama i zemlji. Nositi štap i njime lupkati o kamenje čime se najavljuje dolazak i zmija se sklanja. Zmija ne vidi već reaguje na vibracije. Ukoliko se ide kroz visoku travu nositi kamašne i dokolenice. Prilikom pravljenja pauze dobro osmotriti i očistiti teren na koji se seda. Posebnu pažnju obratiti prilikom branja šumskog voća, borovnica, kupina…Ukoliko se prate ova uputstva nećete biti u opasnosti od zmija.

Grom

On je česti posetilac visokih planina. Ukoliko dođe do grmljavine izbegavati okupljanja u grupi, a ako se krećete rastojanje pojedinaca je najmanje 25 metara. Izbegavati grebene, vrhove, usamljena stabla…Metalni delovi opreme, pogotovu one oko tela, predstavljaju opasnost, zato ranac sa opremom staviti dalje od sebe. Povređenom dati masažu srca.

Pad šećera

Do ove pojave dolazi usled velikih fizičkih napora, niske temperature ili neredovnog uzimanja obroka najčešće kod dijabetičara, starijih lica, ali i svih koji precene svoje mogućnosti. Da bi se sprečio nedostatak šećera obavezni deo planinarske opreme čine energenti: čokoladica, bonžita, suvo voće, plazma keks…. Simptomi: opšta slabost, nesvestica, zujanje u ušima, moguć gubitak svesti. Obolelog staviti u ležeći položaj, sa podignutim nogama i davati mu jako zaslađene napitke. Ukoliko ste dijabetičar obavezno javite vodiču pre same akcije.

Sunčano slepilo

Nastaje postepeno zbog odbijanja sunčevih zraka od bele površine snega. Simptomi: oči su crvene, suzne, svrbe i peckaju, bole i kapci su otečeni. Na oči stavljati hladne obloge, eventualno anestetike (kapi) ili uzimati lekove protiv bolova, nositi tamne naočare i boraviti u tamnoj prostoriji, dok simptomi ne nestanu. Preventiva: nošenje tamnih naočara.

Prva pomoć u planinarenju

Planinarenje je jedna od omiljenih rekreacija ljudi željnih povratku prirodi i bega od stresne svakodnevice. Odmara dušu i telo, nije (u većini slučajeva) jako naporno, a nakon jedne ture osećate se preporođeno. Samo priroda, cvrkut ptica, miris zemlje i vi. I nekoliko prijatelja. I upravo u tom grmu leži zec. U blizini nikakve civilizacije koja bi vam omogućila brzi popravak u slučaju nezgode. U takvim je situacijama poželjno imati ponešto znanja o prvoj pomoći i, naravno, prijatelja pokraj sebe koji ga zna primeniti.

Redosled postupaka sa povređenim u slučaju nezgode:

- uspostaviti i održati disanje/rad srca,
- zaustaviti krvarenje,
- zaštititi rane,
- imobilisati prelome,
- zbrinuti stanje šoka.

Pre pružanja bilo kakve pomoći povređenom, treba proveriti izlažemo li sebe same nekoj opasnosti (to uglavnom važi kada se radi o električnim instalacijama kod udara struje, urušenih zgrada, lavine, prokliznuća i padova, i sl.).

Povređenog treba pregledati bez pomeranja; ako se radi o opasnom mestu prvo se treba pomeriti na sigurno. U slučaju sumnje na povredu kičme potreban je dodatan oprez (potrebno je više osoba koje znaju postupak da bi premestili povređenog).

Ako je osoba u NESVESTI treba proveriti da li diše i ako je potrebno ODMAH započeti sa veštačkim disanjem (usta na usta) i kompresijom rukama na plućima (tzv. KPR). Proveriti postoje li vidljiva krvarenja i povrede. Ako je osoba u NESVESTI i DIŠE, treba je postaviti u ležeći bočni položaj (koma položaj).

Padovi

Od bezazlenih udaraca do ozbiljnijih preloma i udaraca u glavu. Povređenog treba smiriti, pozvati pomoć i sačekati uz njega. Bez obzira o kakvoj se povredi radi (udarac, istegnuće, prelom) treba imobilisati povređenom ekstremitet. Bilo kakav pokušaj "nameštanja" povređenom ekstremiteta, može više naštetiti nego pomoći. Ako je osoba pri padu zadobila udarac u glavu i bez svesti je, treba proveriti da li diše i dalje postupiti kako je objašnjeno.

Ako postoji spoljno krvarenje treba pokušati da ga zaustavimo. Najjednostavniji način ZAUSTAVLJANJA KRVARENJA je pritiskom na samu ranu (tzv. digitalna kompresija); pravilno bi bilo kad bi sterilnu gazu stavili na mesto krvarenja i jako pritisnuti. Treba držati pritisnuto sve dok krvarenje ne prestane.

Pothlađivanje i promrzline

Pravilo kaže: ako je naglo došlo do gubitka toplote - treba naglo i zagrevati telo; ako je do gubitka toplote došlo lagano - treba lagano zagrevati. Svakako treba utopliti delove tela gde su krvne žile blizu kože (zapršća, zadnji deo vrata, članak). Po mogućnosti skinuti mokre delove odeće. Nikako se ne savetuje trljati ozeble delove tela snegom ili ih izlagati otvorenoj vatri.

Srčani udar

Srčani bolesnici (i svi drugi koji nisu navikli na veće telesne napore) mogli bi imati srčanih problema zbog telesnog napora pri usponu. Raspon problema može biti od manjeg nedostatka vazduha i umaranja, pa do infarkta.

Ako se netko požali na nedostatak vazduha, umor, stezanje u grudima, treba ga staviti da sedne i da se odmori, osigurati dovoljno prostora da može disati. Ako se radi o nekome ko ne zna da boluje od bolesti srca ili visokog pritiska, svakako je potreban oprez, pričekati da se simptomi povuku i odlučiti treba li pozvati pomoć. U ovakvim slučajevima ne treba savetovati nastavak fizičke aktivnosti (uspinjanje, silazak).

U slučaju da je osoba doživela infarkt i srušila se bez svesti, treba proveriti DISANJE i PULS. DISANJE se proverava tako da se strujanje vazduha pažljivo sluša blizu nosa i ustiju ili pokušati videti jesu li prisutni pokreti dizanja i spuštanja grudnog koša (za to treba povređenom skinuti odeću). Treba proveriti sprečava li išta disanje (očistiti usnu šupljinu). PULS se može osetiti na zapršću (donji deo podlaktice na strani palca) ili na vratu.

Kada se započne sa oživljavanjem, započinje se sa masažom srca. Ritam je 30 kompresija, nakon kojih slede 2 uduvavanja ako jedna osoba sama sprovodi reanimaciju ili jedna osoba radi masažu srca dok druga vrši veštačko disanje, ako dve osobe sprovode reanimaciju.

Ukoliko je povreda ozbiljnija i smatrate da ne možete ili ne znate kako da reagujete sami, u pomoć svakako pozovite Hitnu pomoć.